Ovo je sajt infoForma iz Beograda
povratak na prvu stranu
Dolazim za Beograd u petak, dali ste u firmi, hteo bih da mi naoštrite par noževa za graviranje... Ne radim to kao uslugu, već samo za sebe rekoh, al ajd dođi, naoštriću ti... Dođe on, naoštrim mu ja te noževe, a on me pita: Aman-zaman, dali znaš nekog gravera bliže meni ko bi mogao da mi naoštri ove noževe kad mi se istupe da ne idem 200-300 km za Beograd, raspašće mi se auto. Pogledam ja u svoju arhivu za drugim stolom, čini mi se da u tom mestu ima još jedan graver. Pitam ga u kojoj je on ulici i broju sa namerom da zapišem, kad ono ista ulica i broj kao i ovaj graver koga već imam u arhivu i koga znam, bio čovek kod mene... Dali ti znaš toga i toga... pitam ga ja. Znam kaže, taj stanuje stan iznad mene... E vidiš on ima malu graversku mašinu i oštrilicu pa idi kod njega i zamoli ga da ti ih on naoštri... Fala ti do neba... ne mogu da verujem kaže... znam čoveka... A ja sav zadovoljan, rešio čoveku problem "ko od šale" da se ne muči mučenik. Al ne leži vraže... Sutradan javi mi se graver "stan iznad" ljut ko zmija... Šta ti imaš drugima da pričaš da ja imam oštrilicu... itd... iskritikova me on bogato... Izvini kažem ja, mislio sam prve ste komšije.... spusti mi on slušalicu... Neprođe par sati javi se onaj prvi "stan ispod" i kaže: Slušaj Branko, ti si nesto pobrkao, ovaj iznad mene nema nikakvu mašinu ni oštrilicu... nema čovek nikakve veze sa graviranjem. Moguće je kažem ja... mora da sam pogrešio, izvini... Posle toga sam bio mnogo obazriviji... sad uvek moram da pitam - dali mogu da dam vaš broj telefona |